Zastava Bosne i Hercegovine
Intervju

Organizovanje rada i položaj zaposlenih u uslovima pandemije COVID-19




Selmina Krmelić

menadžerka u kompaniji Nestlé Adriatic S doo



Objavljeno: 16.06.2023.

Email Print

Možete li nam reći nešto više o poslu koji obavljate i privrednom društvu koje predstavljate?


Radim na poziciji Menadžer pravnih poslova u kompaniji Nestlé Adriatic S d.o.o. koja predstavlja deo globalne korporacije Nestlé na tržištu Srbije. Nestlé je kao što je poznato jedna od vodećih kompanija u proizvodnji hrane. Svoje radno iskustvo u Nestlé-u sam započela još krajem 2011. godine i od tada sam proširivala svoju ekspertizu i iskustvo u različitim oblastima: ugovorno pravo, korporativno, radno, komercijalno, nekretnine, zaštita podataka. U nekim segmentima prava kao što su radno pravo i zaštita podataka razvila sam i regionalno iskustvo radeći na mnogim projektima ali i kao neko ko koordinira ove oblasti na nivou Adrijatik regije a u okviru zaštite podataka i na nivou Jugoistočne Evrope (koja obuhvata Bugarsku i Rumuniju). Dodatno bih napomenula da je za moje iskustvo bio veoma značajan i lokalni kontekst obzirom da Nestlé ima i proizvodne pogone zbog čega je značajno veći volumen aktivnosti koje pravna služba podržava pa samim tim donosi i mnogo iskustva u različitim izazovima.

Koliko je danas potrebno da poslodavci imaju zaposlenog pravnika/pravnike sa znanjem i iskustvom u oblasti radnog prava? Da li mislite da je bolje rešenje da poslodavci imaju tzv. "in-house" pravnika ili je neophodno da se određeni deo posla prepusti advokatima?


Uzimajući u obzir moje dosadašnje iskustvo ja bih uvek dala prednost "in-house" pravniku kada pričamo o kompanijama koje imaju veći broj zaposlenih i kompleksnije (raznovrsnije) aktivnosti. Međutim ovde bih stavila jedno ograničenje u smislu da prednost dajem "in-house" pravniku u delu poslova koji se odnose na dnevno savetovanje, implementaciju novih projekata i sl., dok svakako smatram da je pomoć advokata neophodna pre svega u delu vođenja sporova i nekih dodatnih aktivnosti za koje "in-house" pravnici nemaju dovoljno vremena. Treba imati u vidu i činjenicu da smo svi suočeni sa ograničenjima po pitanju broja zaposlenih tako da je svakako neophodna i dodatna pomoć. Prednost koju dajem "in-house" pravniku za određene poslove u okviru poslodavca je isključivo zasnovana na boljem razumevanju okruženja i ciljeva koje kompanija želi da postigne posebno kada je reč o kolegama koji imaju ozbiljnije i duže iskustvo u okviru jedne kompanije - mislim da je to neprocenjivo za poslodavca, dok advokatima uvek dajem prednost u postupcima pred sudovima.

Možete li nam reći, iz Vašeg ličnog iskustva, u pogledu kojih pravnih pitanja najčešće nastaje spor između poslodavca i zaposlenih u primeni radnopravnih propisa?


Ono što ja mogu sa ponosom da kažem je da je kompanija Nestlé prepoznata kao jedan od veoma dobrih poslodavaca kako globalno tako i lokalno, te zahvaljujući tom imidžu nemamo često priliku da se suočavamo sa spornim situacijama. Gledajući generalno iz mog celokupnog iskustva spor obično nastaje sa zaposlenim kada zaposlenom nije jasno koja su njegova prava ili kada mu nije jasno iskomunicirano od strane njegovog nadređenog odnosno poslodavca šta se od njega očekuje. Mislim da je jasna i transparentna komunikacija vrlo bitna i da može da spreči mnoge sporne situacije. Možda ja nisam najbolji sagovornik za ovo pitanje jer naša kompanija zaista ulaže mnogo napora da obezbedi što više i što kvalitetnija prava zaposlenima.

Kako privredno društvo u kojem radite organizuje poslove iz bezbednosti i zdravlja na radu? Da li je potpuna bezbednost i zdravlje na radu zaposlenih nedostižan ideal ili poslodavac, uz značajna ulaganja, ipak može da ostvari humanije uslove rada zaposlenih?


Ovo je zaista važno pitanje na koje bih mogla da dam dosta opširan odgovor ali ću se potruditi da sve sumiram u nekoliko bitnih stavki. Bezbednost i zdravlje ljudi je jedan od osnovnih prioriteta Nestlé kompanije. Takav odnos prema ovoj temi zaista nisam nikada ranije videla ni u jednoj prethodnoj kompaniji u kojoj sam radila. Posvećenost i važnost ove teme nikada ne silazi sa naše agende što dovodi do toga da ni vi kao zaposleni ne možete da zanemarite brigu o bezbednosti. Sama organizacija poslova bezbednosti i zdravlja na radu ide od toga da imamo zaposlene koji se bave ovom tematikom do toga da za neke organizacione celine kompanije imamo i eksterne savetnike, kompanije koje su stručne za pružanje takvih usluga. Naravno da je najveći fokus na fabrici i distributivnom centru ali uz uvođenje rada od kuće ova tema se prebacila i na drugo polje i dobila nove okvire. Sigurna sam da poslodavac može uz ozbiljnija ulaganja u velikoj meri da unapredi bezbedno i zdravo okruženje i da je to nešto na čemu treba konstantno da se radi, ali dodala bih da samo ulaganje nije ključno ukoliko svest kod zaposlenih nije na dovoljno visokom nivou. Nadam se da u 21. veku ne pričamo o humanim uslovima, to je nešto što bi trebalo da smo odavno prevazišli, već da su svi poslodavci svesni da su dobri radni uslovi (uključujući tu dodatnu brigu o zaposlenima a ne samo nužni minimum) nešto što veliki broj kandidata procenjuje kada donosi odluku kod kog poslodavca će prihvatiti ponudu.

Da li je Vaš poslodavac, usled promena u poslovanju uzrokovanih pandemijom virusa COVID-19, omogućio zaposlenima neku vrstu fleksibilnijeg rada u smislu rada od kuće, kliznog radnog vremena i kako se to odrazilo na poslovanje?


Kao što sam više puta naglasila, kompanija Nestlé je poslodavac koji se izuzetno trudi da obezbedi zaposlenima dodatne pogodnosti. Jedna od njih je upravo klizno radno vreme koje smo uveli pre nekoliko godina (pre situacije sa pandemijom) za zaposlene u administraciji kao i fleksibilnost u pogledu rada od kuće, iako nam u tom momentu važeća regulativa nije davala puno opcija a posebno ako uzmemo u obzir regionalni kontekst i nepostojanje mogućnosti da se npr. uvede rad od kuće u nekim zemljama iz okruženja pa i u Srbiji. Sa dolaskom pandemije perspektiva se značajno promenila, kako sa strane poslodavca tako i sa strane zakonodavca koji su počeli da prate dešavanje i da nude zakonska rešenja. To je našoj kompaniji omogućilo da u formalnom smislu uredimo i uvedemo tzv. kombinovani (hibridni) način rada koji daje mogućnost zaposlenima da rade 2 dana nedeljno od kuće. Na osnovu informacija kojima ja raspolažem to nije uticalo negativno na naše poslovanje, naprotiv to je još jedna stvar koja je dodatno motivisala zaposlene.

Svedoci smo da je u poslednjih nekoliko godina sve veće prisustvo stranaca na domaćem tržištu rada. Da li mislite da je postojeća regulativa u ovoj oblasti adekvatna potrebama tržišta rada ili bi istu trebalo izmeniti?


U ovom momentu je upravo u postupku izmena Zakona o strancima i Zakona o zapošljavanju stranaca. Kroz članstvo u FIC-u i PKS-u zajedno sa kolegama iz ljudskih resursa smo pokazali aktivno učešće u davanju predloga i komentara na nacrt izmena oba zakona. Nama je veoma bitno da proces pribavljanja dozvola za boravak i rad bude efikasno i brzo završen, što je moram da priznam novim zakonskim rešenjima prilično unapređeno u odnosu na prošlost. Ostaje samo još da dobijemo uverenje u praksi da će postupak teći onako kako sada očekujemo.

U kojoj meri je Vaš poslodavac uspeo da ostvari rodnu ravnopravnost? Da li je u tom pogledu novi Zakon o rodnoj ravnopravnosti ("Sl. glasnik RS", br. 52/2021) dao svoj doprinos ovom pitanju ili mislite da je samo uneo dodatne obaveze poslodavca u vidu izveštavanja, a da suštinski ništa značajno nije promenio?


Iskreno govoreći u našem slučaju zakon nije imao neki veći uticaj obzirom da je kod nas u dobroj meri ostvarena rodna ravnopravnost, mogu da kažem da čak u delu menadžmenta imamo veći broj žena čime se veoma ponosimo. Smatram da zahtevani načini izveštavanja pre svega nisu u potpunosti prilagođeni multinacionalnim kompanijama i da neki podaci koji se traže nisu prihvatljivi sa stanovišta zaštite podataka o ličnosti (npr. vođenje baze podataka o polu kandidata). U jednom delu razumem potrebu za uvođenjem ovakve regulative i nadzora međutim smatram da se dobar deo svodi na birokratiju i čist formalizam za koji nisam sigurna da će imati pravi odjek u realnosti.

Kako Vaša kompanija sprovodi zaštitu podataka o ličnosti s obzirom da ste multinacionalna kompanija, da li smatrate da Vam je to olakšalo primenu Zakona o zaštiti podataka o ličnosti ("Sl. glasnik RS", br. 87/2018), s obzirom da je zakon donet po uzoru na GDPR?


Mi smo veoma ozbiljno i jako dobro organizovano krenuli u ovu priču još krajem 2016. godine kada je sve krenulo sa GDPR-om. Obzirom da mi poslujemo u okviru tržišta Jugoistočne Evrope počeli smo sa primenom GDPR u maju 2018. godine i u isti mah smo replicirali sve standarde i na zemlje na koje se ovaj propis nije direktno primenjivao. To nam je svakako olakšalo da i naš Zakon o zaštiti podataka o ličnosti dočekamo spremni ali i kao što ste naveli u pitanju, to znatno doprinosi našem poslovanju olakšavajući nam poslovne aktivnosti. U nekima od susednih zemalja (kao što je npr. Makedonija) susrećemo se sa dosta formalnim zahtevima koji nam usporavaju poslovanje iako i oni imaju nov Zakon koji je takođe donet po uzoru na GDPR međutim uveli su neke dodatne obaveze koje ne idu u prilog multinacionalnim kompanijama. Sa tog aspekta mogu da kažem da smo jako zadovoljni što je u Srbiji donet jedan ovako napredan propis čime je naša zemlja pokazala da razume potrebu velikog broja kompanija.

Smatrate li da je pravnicima potrebno sticanje i dodatnih znanja i veština u domenu informacionih tehnologija kad obavljaju poslove lica za zaštitu podataka?


Smatram da je pre svega neophodna dobra saradnja sa stručnjacima iz oblasti informacionih tehnologija kako bi zaštita podataka o ličnosti mogla da se sprovede kvalitetno. Kroz tu saradnju i kroz neke osnovne obuke pravnik može da stekne dobro osnovno znanje koje mu je neophodno kako bi mogao da razume kako određene tehnologije funkcionišu. Ja sam na sreću imala priliku da mi budu dostupne mnoge obuke koje su globalno organizovane od strane kompanije i da se što bolje upoznam sa "tehničkom" stranom obe oblasti, međutim ono što je najbitnije je da se prate trendovi jer se okruženje u tom segmentu strahovito brzo menja i za samo par godina mi sada pričamo o nekim potpuno novim aktivnostima (posebno u delu digitalnih komunikacija) za koje nismo ni znali da postoje 2018. godine.

U pripremi su izmene Zakona o radu, prema Vašem mišljenju koje odredbe aktuelnog zakona je potrebno izmeniti?


Ukratko, trebalo bi u većoj meri regulisati rad od kuće, rad na daljinu, ići u smeru digitalizacije potpisivanja dokumentacije, uvođenje rasterećenije procedure za utvrđivanje povrede prava i obaveza i kršenje discipline (tzv. disciplinskog postupka), produženje otkaznog roka u slučaju kada je otkaz dat od strane zaposlenog (posebno kada su u pitanju više pozicije u kompaniji) i sl. pitanja. Da sumiram, sve ono gde može da se oslika realnost a da time ne idemo na štetu prava zaposlenih je nešto što treba da ide u smeru promena.

Koliko je važno kontinuirano praćenje propisa u privredi?


Praćenje propisa je jedna od osnovnih aktivnosti kako pravnog tima tako i drugih timova u okviru kompanije. Sistem koji mi imamo uspostavljen je da pravna služba nije zadužena za praćenje svih propisa na nivou kompanije već da svaka organizaciona jedinica ima obavezu da prati propise koji su osnovni za njen rad. Pravna služba naravno vodi računa o svim zakonima koji se tiču korporativnog dela, ugovornog, osnovni zakoni koji su vezani za poslovanje i obavljanje delatnosti i sl. U svemu tome nam pomaže pristup koji imamo bazi propisa Paragraf Lex a koju koristimo više od jedne decenije.

Koja je Vaša poruka pravnicima u privredi?


Kolegama bih poručila da treba da prate kretanje našeg okruženja i da se trude da uvek budu u toku sa novim načinima rada, unapređenjima, digitalizacijom, zahtevima koji se menjaju veoma brzo. U današnje vreme više nije primenljiv način rada koji podrazumeva birokratiju, preterane formalnosti i sl. Moramo biti spremni da odgovorimo na različite zahteve i da pokažemo da možemo da budemo pravi i neophodan partner u vođenju biznisa. Jako je važno da svi zajedno radimo na izgradnji našeg imidža jer jedino tako možemo da očuvamo naš status.



Email Print